5 smiješnih paranoja koje je svaki pušač trave doživio

• 1. "da li smrdim na travu?"
• 2. Sve vezano za policiju
• 2. a. Posebno spominjanje: policijske sirene u glazbi
• 3. Da te otkriju i/ili osude nepušači
• 4. Strah od upadanja u stereotip
• 5. Strah od gubljenja stvari općenito
• 5. a. Zaboraviti upaljač ili papire za motanje
• 6. Zaključak

Kada je riječ o marihuani, svi znamo za neke od njezinih uobičajenih učinaka. Neki ljudi prasnu u smijeh ili dobiju crvene oči, drugi dobiju strašni munchies, tj. glad deset gorila, neki osjete veliki napad kreativnosti, sve ovisi od osobe do osobe. 

To su učinci kojima se kasnije smijemo, no postoji jedna nuspojava koju bismo kao stoneri rado izbjegli: paranoja. Da, vjerojatno znaš na što mislimo. 

Svi smo barem nekoliko puta bili tamo, osjećajući se pomalo, da ne kažemo ludo paranoično, nakon što smo pušili, pojeli ili vapeali malo trave. To je sasvim normalno, nije ni čudno da Green Day pjeva "Jesam li samo paranoičan ili sam samo naduvan?" u svom hitu Basket Case. 

Budući da nam osjećaj malo paranoje dok smo naduvani nije nimalo stran, donosimo najčešće strahove i paranoje koje je osjetio svaki stoner barem jednom – uključujući strah da mirišete na weed, strah od policije, zaboravljanja stvari i još mnogo toga.

1. "Da li smrdim na travu?"

Svi smo jednom zapalili prije nego što smo morali obaviti nešto ili upoznati nekoga pred kim baš i ne bi trebali biti napušeni, sorry not sorry. I onda, taman kad stižeš tamo, shvatiš da si jako naduvan i lagano paničariš hoće li ti ljudi osjetiti miris trave na tebi.

Odgovor na tvoje pitanje: ovisi. Jesi li baš hotboxao auto? Frende, odgovor je onda da, definitivno smrdiš na travu. Jesi li pušio uz otvoreni prozor ili vani? Opusti se, brate, samo si paranoičan! 

Ako često brineš ili razmišljaš da svi oko tebe osjećaju slatki miris marihuane, nabavi prijenosni dezodorans ili sprej za tijelo. Miran u boci, tako ga možeš zvati. 

2. Sve vezano za policiju

Ej, poštujemo vas i hvala na službi, ali molim vas, samo nas zaobiđite, ozbiljno ubijate atmosferu, zapravo, idemo mi sad kući. 

Ozbiljno sad, policija može biti strašna, ne samo zbog milijuna priča koje smo svi čuli i ne bi ih trebalo ignorirati, ali nećemo sada o tome, nego i zato što izgledaju prijeteće, kao da su tome i trenirani.

Možda je to zbog uniforme, oružja koje nose, ili samo zbog načina na koji hodaju s bradom u zraku, a evo što još, nije osmijeh na licu. I da ne spominjemo, ako trava još nije legalna u tvojoj zemlji, eh, onda ti policija može uzeti dragocjene cvjetove ili te uvaliti u gadne probleme.

Da, skakućemo kad ugledamo muriju na cesti kad smo baš dobro naduvani. Ne krivi nas, već njihov strašan, agresivan stav. 

Posebno spominjanje: policijske sirene u glazbi

Prokleti rep hitovi, morate ovome stati na kraj. Osim toga, niste svi i vi stoneri? Već bi trebali znati koliko nas totalno izbacite iz takta kada izleti sirena kroz pjesmu. Ponekad skačemo i samo na plava svjetla, uglavnom ne možemo ni odahnuti. 

Ideje za zezanje

Sakrij mobitel, upali snimanje i vikni "Ej, policija!" pa se smij reakciji prijatelja, ne može failati. 

Smiješno je kad se sjetimo svih onih puta kad smo poskočili na taj zvuk, zamišljajući policijsku patrolu koja vas zaustavlja i otvara vrata pun hotbox ispred fast fooda.

3. Da te otkriju i/ili osude nepušači

Kad smo mladi prvi put pušili travu, svi smo bili pomalo paranoični da će naši nepušački rođaci, autoriteti ili netko čije nam je mišljenje bilo važno osjetiti da konzumiramo marihuanu. 

Srećom, toga se više ne morate bojati, ili barem se nadamo tako. No, ponekad naletimo na osuđujuće nepušače koji nas gledaju poluzatvorenih očiju, kao da nam čitaju misli, iako su dovoljno pristojni da ne komentiraju naglas. 

Svijet je pun takvih kritičara, ne možemo im pobjeći, a ponekad, kad smo naduvani i preosjetljivi, bojimo se što će misliti o tome. Posebno kad je riječ o bliskom rođaku koji ne zna da voliš travu.

Tada kreće ritual neotkrivanja, koji uključuje:

• Kapanje kapi za oči da bi riješio crvenilo u očima;
• Pranje ruku i špricanje parfema da makneš miris; 
• Fokusiranje da ne izvališ nešto napušeno.

No, tako ne možeš uživati u highu – možda je vrijeme da izađeš iz stonerskog ormara i objaviš poznanicima nepušačima da pušiš, da to voliš i ne misliš uskoro stati. Ovdje je vodič kako da se otvoriš oko pušenja trave:

Nadamo se da će ti ovaj vodič pomoći da se riješiš ove poznate stonerske paranoje kroz koju smo svi prošli.

4. Strah od upadanja u stereotip

Ovo je povezano s prethodnim – gotovo svaki, ako ne i svaki stoner, jednom osjeti strah od stereotipa klasičnog stonera. Koji je to? Onaj tv lik ljenog napušenka koji mu treba vječnost za sve i nema ciljeva. 

Prvo, taj stereotip ne može biti dalje od istine. Ljenjčine su ljenjčine i kad su trijezne, ne zbog trave. U stvari, stoneri su često kreativci s odličnim idejama i projektima. 

Svi imamo dane kad se ne mičemo s kauča, pogotovo nakon jače Indice ili previše ediblesa. Tad stonerski alarm zvoni i upali se strah od upadanja u stereotip. 

No ne brini, vjerojatno nisi tipični stereotip, inače to ne bi ni primijetio. Provjeri članak o različitim vrstama stonera i saznaj koji si ti. 

I ne nerviraj se ako ne pripadaš nijednoj od njih, možda si jednostavno poseban.

5. Strah od gubljenja stvari općenito

Dakle, imamo sklonost raspršenosti kad smo pod utjecajem, to priznajemo. Zato možda češće gubimo ili zaboravljamo stvari, što nas vodi do još jedne česte stonerske paranoje: "jesam li sve uzeo?" sindrom. 

Vjerojatno znaš na što mislimo. Izađeš iz auta prijatelja i dok dođeš do vrata, ne možeš naći ključeve na svom mjestu, već panika da si ih ostavio u autu ili negdje ispustio, a nađeš ih u drugom džepu. 

Ili s mobitelom ili novčanikom – odeš negdje, i čim iziđeš van pomisliš da si nešto izgubio. Najbolji savjet: uvijek pogledaj unazad prije nego što odeš. Bezbroj puta sam našao mobitel na stolu ili pultu u dućanu kad sam pogledao nazad.

Nije loše imati malo paranoje oko svojih osobnih stvari, učimo na greškama. Ako si bio malo paranoičan zbog toga, možda si već nešto i izgubio jer si bio previše naduvan da bi to primijetio. 

Zaboraviti upaljač ili papire za motanje

Ovo je tragično. Ne bismo poželjeli ni najgorem napušencu: nemaš upaljač. Zato često paničarimo kad nakon motanja jointa shvatimo da nemamo upaljač pri ruci. 

Da bar možemo koristiti tehniku s tršcima kao nekad pa nestane taj strah od zaboravljenog upaljača. Svaki put kad izlaziš iz kuće provjeri dvaput imaš li ga, ili pošalji poruku prijatelju da ponese prije nego što ostaneš s motanim jointom bez upaljača.

Još jedna česta nevolja je kad si spreman da motaš, a nemaš papira. Da to izbjegneš, stavi par papirića u novčanik, masku od mobitela, džepove svakodnevne torbe ili gdje god ti padne na pamet – kao hitna rezerva.

6. Zaključak

Da, možda nas trava čini pomalo paranoičnima, ali barem to primijetimo i dobro se nasmijemo. To je dio paketa koji dolazi s pušenjem marihuane, i naučili smo to prihvatiti. Osim toga, te paranoje često ostanu urnebesne uspomene, pa nema stvarne štete. I uvijek je bolje biti siguran nego žaliti, zato hvala paranoji što nas čuva kad smo naduvani. Ne zaboravi podijeliti svoje najsmješnije strahove i paranoične anegdote dok si bio baked!