• 1. Zašto osobe sa hiv-om koriste kanabis?
• 2. Koristi i mehanizmi djelovanja
• 2. a. Antiupalna svojstva
• 2. b. Olakšanje neuropatskog bola
• 2. c. Ublažavanje mučnine
• 2. d. Povećanje apetita
• 2. e. Poboljšano raspoloženje
• 2. f. Bolji san
• 2. g. Supresija virusne aktivnosti
• 3. Više koristi ili više rizika?
• 3. a. Neurokognitivne funkcije
• 3. b. Pridržavanje terapiji
• 4. Dodatne koristi od kanabisa kod hiv-a
• 4. a. Smanjena upotreba opioida
• 4. b. Povećana fizička aktivnost
• 5. Cbd: legalna, ne-opijajuća alternativa
• 6. Nadolazeća istraživanja
• 7. Zaključak

Dug je put od vremena kada je dijagnoza HIV-a značila smrtnu presudu. Danas, zahvaljujući ARV terapiji, odnosno antiretrovirusnoj terapiji, osobe zaražene virusom ljudske imunodeficijencije mogu živjeti dug, produktivan, sretan i relativno zdrav život, jer dostupni lijekovi pomažu da se stanje drži pod kontrolom.

Međutim, život ljudi koji žive s HIV-om (skraćeno PLWH) nije tako bezbrižan. Prisutnost virusa u tijelu te nuspojave ARV lijekova ostavljaju posljedice. Upravo tu bi kanabis mogao pomoći, jer su različite grupe pacijenata tradicionalno koristile ovu biljku za liječenje raznih simptoma koji prate HIV. S druge strane, upotreba kanabisa kod HIV-a izaziva nelagodu kod mnogih ljekara, jer i dalje postoji mnogo toga što ne znamo o tome kako kanabis utiče na zdravlje osoba zaraženih HIV-om, o dugoročnim posljedicama njegove upotrebe i načinu na koji djeluje s antiretrovirusnim terapijama.

U ovom članku razmotrit ćemo rezultate dosadašnjih istraživanja. Nadamo se da ćemo na osnovu njih moći izvući praktične zaključke o koristima i rizicima konzumacije kanabisa kod osoba s HIV-om.

Zašto osobe sa HIV-om koriste kanabis?

Kao i kod drugih težih bolesti, poput raka ili multiple skleroze, pacijenti sa HIV-om koriste kanabis radi olakšavanje različitih simptoma, ali se nadaju i da će ono što ih čini boljim pomoći i protiv osnovnog problema. Što se više proučava ova nevjerovatna biljka, sve više se čini da bi to moglo biti tačno, a da upotreba kanabisa može donijeti koristi koje prevazilaze puklo ublažavanje simptoma.

Bilo kako bilo, pacijenti s HIV-om i AIDS-om su među prvim korisnicima medicinske marihuane i i dalje je koriste više od opće populacije. Mnogi su čuli ili poznaju osobe koje su kanabis uključile u svoj svakodnevni život sa HIV-om. Naučna istraživanja potvrđuju da je upotreba kanabisa raširena među HIV pozitivnim pacijentima.

Jedno istraživanje proučavalo je HIV pozitivne pacijente velike klinike i ustanovilo da čak trećina njih koristi kanabis za ublažavanje simptoma. Najčešće prijavljene koristi su bile:

Napomena je da je značajna manjina ispitanika (47%) izjavila da marihuana negativno utiče na njihovo pamćenje.

Druga studija procijenila je procenat HIV/AIDS pacijenata koji su koristili marihuanu u prethodnom mjesecu, i iznosio je čak 23%. Najčešće prijavljene koristi su bile:

• Ublažavanje anksioznosti i/ili depresije (57%)
• Povećan apetit (53%)
• Povećano zadovoljstvo (33%)
• Ublažavanje bola (28%)

Koristi i mehanizmi djelovanja

Neke koristi od konzumacije kanabisa koje prijavljuju HIV pacijenti su toliko česte i dobro dokumentovane decenijama da se ne dovode u pitanje. Štaviše, naučnici su počeli da proučavaju moguće mehanizme koji stoje iza tih koristi i već otkrivaju neke od njih. Pogledajmo ih detaljnije.

Antiupalna svojstva

Dobro je dokumentovana sposobnost kanabinoida da smanjuju upale, a upala igra ključnu ulogu u brojnim stanjima, uključujući i HIV. Nažalost, HIV pacijenti razvijaju brojne druge bolesti – kardiovaskularne, dijabetes, maligne bolesti – u kojima upala ima ključnu ulogu. Dvije glavne komponente kanabisa – THC i CBD – odavno su predmet istraživanja kao potencijalni imunomodulatori, iako je većina studija obavljena na ćelijskim kulturama i životinjama, a podaci iz ispitivanja na ljudima su još uvijek ograničeni.

Jedno istraživanje otkrilo je da aktivacija CB₂ receptora može pomoći u smanjenju širenja HIV-a u tijelu. CB₂ receptori su jako zastupljeni u crijevima i predstavljaju metu za CBD i THC. U jednoj studiji, laboratorijski majmuni zaraženi virusom sličnim HIV-u tretirani su THC-om; ovaj osnovni psihoaktivni spoj marihuane smanjio je težinu bolesti i poboljšao zdravlje crijeva.

Kod osoba sa HIV-om, upotreba kanabisa povezana je sa nižim nivoima određenih ćelija i proteina koji su povezani s progresijom HIV-a i pridruženim zdravstvenim problemima.

Od svih kanabinoida, istraživači najčešće proučavaju CBD (kanabidiol), jer ne izaziva osjećaj "dizanja" tipičan za marihuanu, a pokazuje velik terapeutski potencijal. Ovaj spoj pokazano je da smanjuje upalu u moždanim ćelijama zaraženim HIV-om. Neuroinflamacija uzrokovana HIV-om može pokrenuti "domino efekat", aktivirajući inficirane ćelije koje potom šire virus nazad u tijelo. CBD ovo ometa, smanjuje upalu i drži te ćelije u stanju mirovanja.

U još jednoj studiji s ljudskim ćelijama zaraženim HIV-om, takođe je otkriveno antiupalno djelovanje CBD-a. Temeljni mehanizam bio je smanjenje produkcije nekoliko citokina i hemokina – hemikalija koje doprinose upali. Za one koji žele više detalja: CBD pomaže deaktiviranju proteina kaspaza 1 i smanjuje aktivnost gena NLRP3, oba važna u procesu upale. Osim toga, CBD je značajno smanjio prisutnost HIV-a u ćelijama.

Olakšanje neuropatskog bola

Neuropatski bol – osjećaj kao "iglice i bockanja", posebno u rukama i stopalima – čest je simptom HIV-a. Može biti rezultat samog virusa ili lijekova koji se koriste u terapiji. Ova vrsta bola znatno narušava kvalitet života pacijenata i potrebno je pronaći efikasan lijek.

Postoje istraživanja na životinjama i ljudima koja upućuju na djelotvornost kanabisa i njegovih komponenti u ublažavanju neuropatskog bola. Jedno istraživanje na pacovima proučavalo je sposobnost CBD-a da ublaži bol uz istovremeno smanjenje upale. Studija je otkrila da davanje glodavcima CBD-a smanjuje produkciju različitih proupalnih supstanci u tijelu. Posljedično, smanjen je bio i nivo neuropatskog bola.

Drugo istraživanje odredilo je stvarnu metu djelovanja spojeva iz kanabisa u procesu ublažavanja bola. Iako kanabinoidi obično djeluju na CB₁ i CB₂ receptore, u ovom eksperimentu je otkriveno da se ublažavanje neuropatskog bola odvija putem aktivacije alfa3-glicinskog receptora.

Nastavljajući sa kliničkim ispitivanjima na ljudima, jedno istraživanje je ispitivalo HIV pacijente s neuropatskim bolom i otkrilo da pušenje kanabisa smanjuje svakodnevni bol za 34% (dok je placebo smanjio bol za 17%). U drugom istraživanju, smanjenje bola kod pacijenata koji su koristili kanabis iznosilo je 52% (samo 24% u grupi placeba). Ovi rezultati, uz brojne anegdotalne izvještaje, sugerišu da je kanabis obećavajuća opcija za HIV pacijente s neuropatskim bolom.

Ublažavanje mučnine

Kanabis se tradicionalno koristi za ublažavanje mučnine i povraćanja, a pacijenti pod hemoterapijom i osobe koje pate od mučnine iz drugih zdravstvenih razloga su među prvim modernim korisnicima. Kod HIV-a, mučnina i povraćanje su česta nuspojava određenih antiretrovirusnih lijekova, posebno inhibitora proteaze, pa antiemetičko djelovanje kanabisa može biti od ogromne vrijednosti.

Antiemetički efekti nisu posebno istraživani kod HIV pacijenata, ali su posmatrani tokom istraživanja drugih efekata. Jedna studija istraživala je dronabinol, sintetičku verziju THC-a, i pokazala smanjenje mučnine kod AIDS pacijenata. Istraživači predlažu da kanabis može biti opcija za one koji ne odgovaraju na konvencionalne lijekove protiv mučnine.

Ipak, korisnici medicinske marihuane trebaju biti oprezni jer im ona može zadati neugodno iznenađenje. Sve češće se prijavljuju slučajevi sindroma kanabinoidne hipermize (CHS). To je rijetka ali uporna reakcija organizma na kanabis, kod koje osoba počinje povraćati nakon upotrebe. Događa se malom broju dugotrajnijih i svakodnevnih korisnika, ali određeni medicinski pacijenti moraju često koristiti velike doze kanabisa, zbog čega su u većem riziku za razvoj CHS-a.

Povećanje apetita

Još jedan poznat efekat kanabisa koji ga čini pogodnim za HIV pacijente jeste stimulacija apetita. Loš apetit i gubitak tjelesne mase veliki su problemi i dovode do tzv. sindroma kaheksije kod AIDS-a. To je kada se izgubi više od 10% tjelesne mase i pojave se dijareja ili temperatura koji traju mjesecima.

Standardna terapija za ovaj problem je stimulisanje apetita, najčešće lijekom megestrol acetat (Megace). Što se tiče kanabinoida, jedini dobro proučen u ovom kontekstu je dronabinol (Marinol), sintetička verzija THC-a koju smo već spomenuli. Ovaj lijek je uistinu povećao apetit kod AIDS pacijenata, pomažući im da zadrže stabilnu težinu.

Iako se dronabinol uzima oralno, neki pacijenti preferiraju prirodni kanabis – podignu simptome i apetit tako što puše onoliko koliko im treba. Zato se sve više istražuje sigurnost takvog ponašanja. Malo istraživanje iz 2000. godine otkrilo je da HIV pacijenti koji su 21 dan pušili marihuanu nisu imali povećanje nivoa HIV virusa u tom periodu. Autor studije vjeruje da se medicinska marihuana može uspješno koristiti uz druge lijekove za liječenje kaheksije.

Poboljšano raspoloženje

Iako kanabis ne popravlja raspoloženje svima (neki ga doživljavaju neprijatno), za većinu može biti pomoć ne samo kod HIV-a nego i kod drugih teških hroničnih bolesti.

Osobe koje su zbog HIV-a dobile AIDS često pate od tuge, anksioznosti i depresije. Pacijenti s AIDS-om koji koriste marihuanu za ublažavanje fizičkih simptoma često prijavljuju i poboljšanje raspoloženja. Nedavno istraživanje Marinola otkrilo je da je euforija bila poželjan sporedni efekat kod AIDS i onkoloških pacijenata.

Bolji san

Efekti kanabisa na san su kontroverzni. Neke sorte marihuane pružaju odličan san, ali se postavlja pitanje o dugoročnim posljedicama na kvalitet spavanja. Čest simptom kod prestanka upotrebe kanabisa je nesanica. S druge strane, dobar san koji kanabis obezbjeđuje, čak i uz rizik od kasnijih problema, znači mnogo osobama s teškim bolestima poput HIV-a. Zato je čest slučaj da HIV pacijenti koriste kanabis radi poboljšanja sna.

Veliko istraživanje pokazalo je da su osobe koje kanabis koriste radi sna svako jutro odmornije i sposobnije za svakodnevne zadatke nego oni koji koriste druge lijekove ili ništa ne koriste. Takođe, imali su manje glavobolja i mučnine, iako je kod njih češće bilo pospanosti, anksioznosti i razdražljivosti narednog jutra nego u drugih.

Još jedno istraživanje koje je proučavalo HIV pacijente s nesanicom otkrilo je da čak 71% ima bolji san nakon upotrebe medicinskog kanabisa. Uz to, 39% pacijenata je smanjilo ili potpuno prestalo koristiti propisane lijekove za spavanje. Samo 21% prijavilo je nuspojave, ali te nisu bile dovoljne da ih natjeraju da prekinu s upotrebom.

Supresija virusne aktivnosti

U mnogim istraživanjima kanabisa, pokazalo se da prvo otkriju njegove efekte na simptome bolesti, a zatim istraživači uoče i potencijalno djelovanje na samu bolest. U kontekstu HIV-a, ključno je pitanje može li kanabis suzbiti djelovanje virusa.

Jedno istraživanje na ljudima koji su bili na antiretrovirusnoj terapiji pokazalo je da su korisnici kanabisa imali brži pad HIV DNK. To se odnosi na smanjenje genetičkog materijala virusa u tijelu, što je ključni pokazatelj efikasnosti terapije.

Drugo istraživanje proučavalo je intenzivnu upotrebu kanabisa kod HIV pacijenata na ARV terapiji. Ustanovljen je pad broja aktiviranih i upalnih imunoloških ćelija kod intenzivnih korisnika, što upućuje da kanabis može pomoći smanjenju sistemske upale i imunološke aktivacije tokom ARV tretmana.

Više koristi ili više rizika?

Dok su neki efekti kanabisa kod HIV pacijenata (vidi gore) proučavani kao potencijalne koristi, drugi izazivaju zabrinutost. Međutim, čak i tu mogu doći iznenađenja, i umjesto rizika i štete, korisnici kanabisa među HIV pozitivnima mogu osjetiti olakšanje.

Neurokognitivne funkcije

Velik je izazov za HIV pozitivne očuvanje moždanih funkcija, posebno s godinama. Virus uzrokuje upalu i oštećenje nerve, a kako im je životni vijek sve duži, šteta se akumulira.

Poznato je da osobe pod utjecajem kanabisa imaju slabiju pažnju i pamćenje. Kod dugoročnih korisnika uočava se slabljenje kognitivnih sposobnosti i van perioda konzumacije. Neki podaci sugerišu da rana upotreba kanabisa, npr. u tinejdžerskim godinama, može uticati i na IQ.

Zbog toga bi se moglo očekivati još gore efekte kod osoba s HIV-om, ali to, izgleda, nije slučaj. Jedna studija koja je pratila upotrebu kanabisa i neurokognitivni ishod kod HIV pacijenata pokazala je da kanabis čak može imati neuroprotektivno djelovanje, moguće zahvaljujući antiinflamatornim svojstvima.

Druga studija objavljena 2021. godine proučavala je osobe s HIV-om koje su ranije imale CUD (poremećaj upotrebe kanabisa) te ustanovila da ti pacijenti bolje prolaze na testovima brzine procesiranja, vizuelnog učenja, pamćenja i motoričkih sposobnosti od pacijenata koji nisu imali raniju upotrebu.

Ukratko, čini se da mozak HIV pacijenata ima koristi od marihuane, bilo da je koriste medicinski ili rekreativno. Ipak, ovi efekti nisu potpuno rasvijetljeni i potrebno je još istraživanja kako bi se utvrdili potencijalni rizici i benefiti upotrebe kanabisa u ovom populaciji.

Pridržavanje terapiji

Druga važna briga je da li upotreba kanabisa utiče na to koliko savjesno i redovno pacijenti uzimaju svoju ARV terapiju. Jedno istraživanje izazvalo je zabrinutost pokazavši da stariji korisnici kanabisa rjeđe redovno uzimaju terapiju od onih koji ga ne koriste.

Ali, dostupni podaci su proturječni. Druga studija iz 2017. otkrila je da intenzivna upotreba kanabisa ne znači nužno slabije pridržavanje ARV terapiji, osim ako korisnici istovremeno pretjeruju s alkoholom. Još jedna studija iz 2005. pokazala je da su HIV pozitivni koji su koristili kanabis radi mučnine imali bolje pridržavanje terapiji, dok su oni koji su ga koristili rekreativno bili manje redovni.

Zaključak je da je ova veza jako složena i zavisi od više faktora, pa su potrebna dodatna istraživanja. HIV pozitivni uvijek moraju imati na umu koliko je bitno da ne prekidaju antiretrovirusnu terapiju, jer dugoročni ishod zavisi upravo od toga.

Dodatne koristi od kanabisa kod HIV-a

I dalje postoji mnogo nepoznanica o interakciji kanabisa, HIV simptoma i samog virusa, ali dostupna istraživanja upućuju na još više koristi od već navedenih. Evo nekoliko primjera:

Smanjena upotreba opioida

Više puta je dokazano da medicinska marihuana može biti sigurna alternativa opioidnim analgeticima. Jedno istraživanje iz 2018. pokazalo je da HIV pozitivni s kroničnim bolom koji koriste kanabis rjeđe posežu za opioidima, koji su rizična i opasna kategorija analgetika.

Povećana fizička aktivnost

Tjelesna aktivnost je važna i za zdrave i za one s hroničnim bolestima, pa treba istražiti sve što može potaknuti pacijente na redovno vježbanje. Jedna studija iz 2023. proučavala je odnos između korištenja psihoaktivnih supstanci i fizičke aktivnosti kod HIV pozitivnih s bolovima i depresijom. Utvrdila je da korisnici kanabisa izvještavaju o više snažnih fizičkih aktivnosti u odnosu na one koji ga ne koriste, vjerovatno zbog ublažavanja bolova. Tako kanabis može indirektno unaprijediti zdravlje i kvalitet života HIV pacijenata.

CBD: legalna, ne-opijajuća alternativa

Možda ste primijetili da u navedenim studijama jednu posebnu supstancu iz kanabisa – kanabidiol (CBD) – najčešće proučavaju. To je zbog toga što CBD nije psihoaktivan, pa je zanimljiviji medicinskim profesionalcima. Prednost CBD-a naspram THC-a i proizvoda od cijele biljke je i u tome što je sada legalan u mnogim državama. Iz svih ovih razloga, HIV pozitivni koji ne žele biti omamljeni, ne žele prekršiti zakon ili imaju sumnje prema kanabisu, često posegnu baš za CBD-om, koji je dostupan kao gumi bombone, ulje, krema i slično.

CBD može blago ublažiti bol, pomagati kod mučnine i smanjiti upalni potencijal u tijelu, ali ne djeluje protiv samog HIV virusa. Ima još nekoliko bitnih napomena: iako je legalan i gotovo bez ozbiljnih nuspojava, još uvijek nijedan lijek na bazi CBD-a nije dobio odobrenje FDA za tretman HIV-a ili AIDS-a, a interakcije CBD proizvoda i ARV terapije skoro da nisu istražene.

Preporučujemo da osobe koje žive s HIV-om i žele probati CBD počnu s malim dozama i postepeno ih povećavaju po potrebi.

Nadolazeća istraživanja

U doba prohibicije, kanabis se skoro isključivo proučavao u kontekstu štete i društvenih rizika, a tek zadnjih decenija fokus se pomjera ka potencijalnoj terapijskoj vrijednosti. Trend proučavanja kanabisa kao lijeka se nastavlja i obuhvata i HIV istraživanja.

Buduća studija će proučavati kardiovaskularno zdravlje HIV pozitivnih koji koriste kanabis. Kardiolozi će porediti nivoe THC-a i CBD-a u krvi i urinu i mjeriti ih paralelno s funkcijom i strukturom srca na magnetnoj rezonanci, fokusirajući se na procjenu uloge upale kao faktora kardiovaskularnih bolesti.

Još jedno istraživanje na Univerzitetu Floride pratiće 400 HIV pozitivnih medicinskih korisnika marihuane tokom pet godina, da bi se ustanovilo koliko često i u kojim dozama koriste kanabis te koji je tačan sastav kanabinoida u njihovim lijekovima. Ovi rezultati porediti će se s ishodom upravljanja simptomima, a cilj je i ispitati uticaj na pamćenje, razmišljanje i planiranje kod osoba s HIV-om.

U međuvremenu, istraživači Farmaceutskog fakulteta na Univerzitetu Mississippi dobili su grant za proučavanje antiupalnog i analgetskog potencijala kanabisa kod osoba s HIV-om. Cilj im je identifikovati pojedinačne kanabinoide koji mogu donijeti olakšanje bez rizika od ovisnosti.

Zaključak

Na osnovu dostupnih podataka, kanabis se već nametnuo kao obećavajući lijek koji može koristiti osobama koje žive s HIV-om. Njegove moguće koristi prevazilaze samo upravljanje simptomima poput upale, bola, slabog apetita i sna, anksioznosti i depresije. Podaci nagovještavaju da može pomoći u poboljšanju kvaliteta života pacijenata, smanjenju ovisnosti o opasnim lijekovima, pa čak i ublažavanju štetnog djelovanja samog virusa.

Osobe koje žive u državama gdje je medicinski kanabis legalan i dostupan trebale bi ga razmotriti kao jednu od opcija, uz konsultaciju s ljekarom. Iako postoje opravdane zabrinutosti zbog mogućih rizika, uključujući dugoročne, možemo se nadati da će dalja istraživanja razjasniti nepoznato o odnosu kanabisa i HIV-a.