• 1. Zašto osobe s hiv-om koriste kanabis?
• 2. Koristi i mehanizmi djelovanja
• 2. a. Protuupalna svojstva
• 2. b. Ublažavanje neuropatske boli
• 2. c. Ublažavanje mučnine
• 2. d. Poticaj apetita
• 2. e. Poboljšano raspoloženje
• 2. f. Bolji san
• 2. g. Supresija virusne aktivnosti
• 3. Više koristi ili više rizika?
• 3. a. Neurokognitivne sposobnosti
• 3. b. Pridržavanje terapije
• 4. Dodatne koristi upotrebe kanabisa kod hiv-a
• 4. a. Smanjena upotreba opioida
• 4. b. Povećana tjelesna aktivnost
• 5. Cbd: neintoksirajuća legalna alternativa
• 6. Predstojeća istraživanja
• 7. Zaključak

Daleko smo dogurali od vremena kada je dijagnoza HIV-a bila poput smrtne presude. Danas, zahvaljujući ART-u, odnosno antiretrovirusnoj terapiji, osobe zaražene virusom humane imunodeficijencije mogu imati dug, produktivan, sretan i relativno zdrav život, budući da dostupni lijekovi pomažu držati stanje pod kontrolom.

Ipak, izgledi i nisu tako ružičasti za osobe koje žive s HIV-om (PLWH, skraćeno). Prisutnost virusa u tijelu, kao i nuspojave ART lijekova, uzimaju svoj danak. Tu bi kanabis, između ostaloga, mogao pomoći, jer različite skupine pacijenata tradicionalno koriste ovu biljku za mnoge simptome koji prate HIV. S druge strane, korištenje kanabisa za HIV izaziva nelagodu kod mnogih medicinskih stručnjaka, budući da još uvijek ne znamo dovoljno o tome kako kanabis utječe na zdravlje HIV-pozitivnih osoba, koje bi dugoročne posljedice mogao imati i kako djeluje u kombinaciji s antiretrovirusnim terapijama.

U ovom članku pogledat ćemo dostupna istraživanja u ovom trenutku. Nadamo se da će nam to omogućiti da izvučemo neke praktične zaključke o prednostima i rizicima konzumacije kanabisa kod osoba s HIV-om.

Zašto osobe s HIV-om koriste kanabis?

Kao i kod drugih ozbiljnih bolesti, poput raka ili multiple skleroze, osobe s HIV-om koriste kanabis za ublažavanje različitih simptoma koji im uzrokuju patnju, ali se također nadaju da će im ono što ih čini sretnima pomoći i u borbi protiv samog glavnog problema. Što više proučavamo ovu nevjerojatnu biljku, sve smo više uvjereni da bi to moglo biti točno te da koristi kanabisa nadilaze samo upravljanje simptomima.

Bilo kako bilo, pacijenti s HIV-om i AIDS-om su povijesno bili među prvim korisnicima medicinske marihuane i još uvijek je koriste češće od opće populacije. Mnogi od nas su čuli anegdote o osobama s HIV-om koje u svakodnevicu uključuju kanabis; neki od nas ih i osobno poznaju. Znanstvena istraživanja potvrđuju da je uporaba kanabisa široko rasprostranjena među HIV-pozitivnima.

Jedno istraživanje proučilo je HIV-pozitivne pacijente jedne velike klinike te otkrilo da čak trećina njih koristi kanabis za ublažavanje simptoma. Najčešće prijavljene koristi bile su:

Ograničenje je što je velika manjina ispitanika (47%) rekla da im uporaba marihuane negativno djeluje na pamćenje.

Drugo istraživanje procijenilo je postotak HIV/AIDS pacijenata koji su koristili marihuanu u prošlom mjesecu, a rezultati su iznosili i do 23%. Najčešće prijavljene koristi bile su:

• Ublažavanje anksioznosti i/ili depresije (57%)
• Poboljšan apetit (53%)
• Povećan osjećaj zadovoljstva (33%)
• Ublažavanje boli (28%)

Koristi i mehanizmi djelovanja

Neke koristi konzumacije kanabisa koje prijavljuju HIV pacijenti toliko su česte i promatrane desetljećima da gotovo nema sumnje u njihovo postojanje. Štoviše, istraživači su počeli proučavati moguće mehanizme zbog kojih kanabis djeluje povoljno te su neke i otkrili. Pogledajmo ih detaljnije.

Protuupalna svojstva

Sposobnost kanabinoida da smanjuju upalu dobro je dokumentirana, a upala igra važnu ulogu u mnogim stanjima, uključujući HIV. Nažalost, HIV pacijenti razvijaju i brojne druge bolesti – srčano-žilne bolesti, dijabetes, maligne bolesti – i u svima im je sustavna upala ključna. Dva glavna spoja kanabisa – THC i CBD – dugo se proučavaju kao mogući imunomodulatori, međutim najviše na tkivnim kulturama i životinjama te još uvijek nedostaju podaci iz kliničkih ispitivanja na ljudima.

Jedno istraživanje otkrilo je da aktivacija CB₂ receptora može pomoći u smanjenju širenja HIV-a po tijelu. CB₂ receptori u velikom su broju prisutni u crijevima i meta su i za CBD i za THC. U jednoj studiji, laboratorijski majmuni zaraženi virusom sličnim HIV-u tretirani su THC-om. Taj glavni psihoaktivni spoj marihuane smanjio je težinu bolesti i poboljšao zdravlje crijeva.

Kod ljudi s HIV-om, upotreba kanabisa dovodi do niže razine određenih stanica i bjelančevina povezanih s napredovanjem HIV-a i zdravstvenim problemima uzrokovanim virusom.

Od svih kanabinoida, istraživači najviše vole proučavati CBD (kanabidiol), jer ne izaziva klasičnu "high" euforiju marihuane, ali pokazuje veliki potencijal kao lijek. Ovaj spoj pokazao je da smanjuje upalu u moždanim stanicama zaraženim HIV-om. HIV-om izazvana neuroinflamacija može pokrenuti "domino efekt" jer aktivira zaražene stanice u mozgu koje zatim repliciraju i vraćaju virus u tijelo. CBD prekida taj proces, smanjuje upalu i drži stanice uspavanima.

U još jednoj studiji na ljudskim stanicama zaraženima HIV-om, CBD je također pokazao protuupalni učinak. Mehanizam je smanjena proizvodnja nekoliko citokina i kemokina – tvari koje pridonose upali. Za one koji žele znati više, dokazano je i da CBD pomaže deaktivirati protein nazvan kaspaza 1 i smanjiti aktivnost gena NLRP3. Oba su ključna u procesu upale. Osim toga, CBD je značajno smanjio prisutnost HIV-a u stanicama.

Ublažavanje neuropatske boli

Neuropatska bol – osjećaj "iglica", osobito u šakama i stopalima – vrlo je čest simptom kod HIV-a. Može biti posljedica oštećenja uzrokovanog samim virusom ili lijekovima koji se koriste za njegovo suzbijanje. Ovakva bol može drastično pogoršati kvalitetu života, pa je učinkovito rješenje hitno potrebno.

Postoje i istraživanja na životinjama i na ljudima koja upućuju da kanabis i pojedini njegovi sastojci djeluju na neuropatsku bol. Studija na štakorima proučavala je učinak CBD-a na bol, a uz to i protuupalno djelovanje. Studija je pokazala da davanje CBD-a glodavcima smanjuje stvaranje raznih proupala tvari u organizmu. Posljedično je i razina neuropatske boli smanjena.

Drugo istraživanje odredilo je stvarni cilj djelovanja spojeva kanabisa pri ublažavanju boli. Kanabinoidi općenito utječu na posebne receptore – CB₁ i CB₂ – no u ovim pokusima na glodavcima, istraživači su otkrili da je baš aktivacija α3 glicinskog receptora ključ za ublažavanje neuropatske boli.

Što se tiče kliničkog istraživanja na ljudima, jedno istraživanje pratilo je HIV pacijente s neuropatskom boli i utvrdilo je da pušenje kanabisa smanjuje dnevnu bol za 34% u odnosu na 17% kod placeba. U drugoj studiji, 52% smanjenja boli od HIV-om povezane senzorne neuropatije opaženo je kod pacijenata koji su koristili kanabis, dok je u placebo skupini smanjenje iznosilo 24%. Ova otkrića i brojna anegdotska iskustva sugeriraju da je kanabis zaista obećavajuća opcija za HIV pacijente s neuropatskom boli.

Ublažavanje mučnine

Ljudi stoljećima koriste kanabis protiv mučnine i povraćanja, a u moderno doba prvi su ga koristili pacijenti na kemoterapiji i oni s mučninom zbog drugih zdravstvenih problema. Kod HIV-a, mučnina i povraćanje česte su nuspojave određenih antivirusnih lijekova, osobito inhibitora proteaze, pa antiemetičko djelovanje kanabisa može biti od velike koristi.

Antiemetički učinci, nažalost, nisu izravno proučavani kod HIV pacijenata, ali su ipak primijećeni u istraživanjima koja su imala druge ciljeve. Jedna studija promatrala je dronabinol, sintetski ekvivalent THC-a, i pokazala smanjenje mučnine kod AIDS pacijenata. Istraživači smatraju da je kanabis valjana opcija za one koji ne reagiraju na standardne antiemetičke lijekove.

Korisnici medicinske marihuane ipak trebaju biti oprezni jer im kanabis može napraviti probleme. Sve češće se izvještava o sindromu kanabinoidne hiperemeze (CHS). To je rijetka, ali uporna reakcija na kanabis kada osoba počne povraćati nakon njegove konzumacije. Pogađa vrlo mali broj dugogodišnjih svakodnevnih korisnika, ali neki medicinski pacijenti moraju stalno koristiti veće količine kanabisa pa povećavaju rizik od razvoja CHS-a.

Poticaj apetita

Još jedan poznat pozitivan učinak kanabisa, koji ga očigledno čini idealnim za osobe s HIV-om, jest njegova sposobnost poticanja apetita. Loš apetit i gubitak na težini ozbiljan su problem i mogu dovesti do sindroma iscrpljivanja zbog AIDS-a. To je kada izgubite više od 10% tjelesne mase i imate proljev ili vrućicu dulje od 30 dana.

Standardna terapija za ovaj sindrom je pospješivanje apetita, obično lijekom naziva megestrol acetat (Megace). Što se tiče kanabisu sličnih kemikalija, jedini proučavani je već spomenuti dronabinol (Marinol). Ovaj sintetski oblik THC-a zaista je poboljšao apetit kod AIDS pacijenata, pomažući im održati težinu stabilnom.

Iako se dronabinol uzima oralno, neki pacijenti radije koriste prirodni kanabis – puše malu količinu kako bi ublažili simptome i postigli bolji apetit kao povoljnu nuspojavu. Ovo je potaknulo istraživanja sigurnosti takve prakse. Malo istraživanje iz 2000. godine utvrdilo je da HIV pacijenti koji su pušili marihuanu 21 dan nisu imali povećanje razine HIV virusa. Autor studije predložio je da se medicinska marihuana uspješno može koristiti u kombinaciji s ostalim lijekovima za liječenje iscrpljenosti.

Poboljšano raspoloženje

Iako učinak marihuane na poboljšanje raspoloženja nije za svakoga (neki ljudi ne vole efekt), većini može biti koristan, ne samo kod HIV-a, već i kod drugih kroničnih bolesti.

Oni manje sretni kod kojih je HIV napredovao do AIDS-a često osjećaju tugu, anksioznost i depresiju. Neki ljudi s AIDS-om koji koriste marihuanu za ublažavanje fizičkih simptoma izvještavaju i o poboljšanju raspoloženja. U nedavnom istraživanju Marinola utvrđeno je da je kod AIDS i onkoloških bolesnika euforija bila poželjna nuspojava.

Bolji san

Učinci kanabisa na san su kontroverzni. Nema sumnje, mnoge vrste marihuane izvrsne su za uspavljivanje, ali postavlja se pitanje dugoročne štete na kvalitetu sna. Naime, loš san i nesanica česte su tegobe kod osoba koje prestanu koristiti kanabis. S druge strane, dobar noćni odmor koji kanabis osigurava, čak i ako kasnije izazove probleme sa snom, velik je plus za teže bolesnike poput osoba s HIV-om. Stoga ne čudi da mnogi HIV pacijenti prijavljuju njegovu uporabu zbog poboljšanja sna.

Veliko istraživanje pokazalo je da su ispitanici koji su koristili kanabis za spavanje bili odmorniji i bolje su funkcionirali ujutro, u usporedbi s onima koji su koristili konvencionalne tablete za spavanje ili ništa. Također su prijavili manje glavobolja i manje mučnine. Međutim, u odnosu na druge lijekove za spavanje, kanabis ih je često učinio pospanijima, tjeskobnijima i razdražljivijima iduće jutro.

Drugo istraživanje na HIV pacijentima s nesanicom i poremećajem sna pokazalo je da je 71% imalo bolji san nakon primjene medicinskog kanabisa. Dodatno, 39% uspjelo je smanjiti ili potpuno prestati uzimati propisane lijekove za spavanje. Samo 21% pacijenata prijavilo je nuspojave i one nisu bile toliko izražene da bi prekinuli korištenje kanabisa.

Supresija virusne aktivnosti

U mnogim pravcima istraživanja kanabisa česta je situacija da se prvo proučava učinak na simptome bolesti, a potom znanstvenici otkriju da biljka utječe i na uzrok same bolesti. Kod HIV-a milijunsko je pitanje može li kanabis doista suzbiti djelovanje virusa.

Jedno istraživanje na osobama koje primaju antiretrovirusnu terapiju pokazalo je da su oni koji uzimaju i kanabis imali brže smanjenje HIV DNA. Ovo se odnosi na smanjenje genetskog materijala virusa u tijelu, što je ključni pokazatelj uspješnosti terapije.

Druga studija proučavala je učinke intenzivne konzumacije kanabisa kod HIV pacijenata na antiretrovirusnoj terapiji. Utvrđeno je smanjenje frekvencije aktiviranih i upalnih imunoloških stanica kod težih korisnika, što sugerira da kanabis može pomoći kod smanjenja sistemske upale i imunološke aktivacije tijekom ART tretmana.

Više koristi ili više rizika?

I dok su neki učinci kanabisa na HIV pacijente (vidjeti gore) proučavani zbog potencijalne koristi, drugi izazivaju zabrinutost. Međutim, i ovdje može biti iznenađenja pa pušači trave s HIV-om možda ipak dožive olakšanje umjesto rizika i štete.

Neurokognitivne sposobnosti

Glavna bojazan za oboljele od HIV-a je pogoršanje moždanih funkcija, osobito kako pacijent stari. Poznato je da virus izaziva upalu i oštećenje živaca, a s duljim životom HIV pacijenata te se štetne posljedice s vremenom zbrajaju.

Očito je da pod utjecajem marihuane dolazi do poremećaja pažnje i pamćenja. Kod velikih pušača bilježi se lošija kognitivna izvedba čak i između konzumacija. Neka istraživanja upućuju da rani početak korištenja kanabisa, tijekom adolescencije, može smanjiti IQ.

Možda se čini da bi kod HIV bolesnika situacija bila još lošija, ali vjerojatno nije tako. Jedno istraživanje pratilo je upotrebu kanabisa i neurokognitivne poremećaje (NCI) kod HIV pacijenata i otkrilo da tvar djeluje neuroprotektivno. Istraživači sugeriraju da kanabis poboljšava moždane funkcije upravo zbog protuupalnog djelovanja.

Druga studija objavljena 2021. proučavala je intenzivnu konzumaciju kod HIV pozitivnih osoba. Znanstvenici su utvrdili bolju kognitivnu izvedbu kod pacijenata s ranije dijagnosticiranim poremećajem zbog uporabe kanabisa (CUD). Bolje su rješavali testove brzine obrade informacija, vizualnog pamćenja i motorike, u usporedbi s pacijentima bez prošle upotrebe kanabisa.

Ukratko, kao i kod starijih korisnika, čini se da mozak HIV pacijenata ima koristi od kanabisa, bilo u medicinske ili rekreacijske svrhe. Ipak, ti učinci još nisu u potpunosti razjašnjeni i treba više istraživanja kako bi se utvrdili stvarni rizici i koristi kanabisa za ovu populaciju.

Pridržavanje terapije

Druga važna briga jest ometa li uporaba kanabisa redovito i savjesno uzimanje ART lijekova. Jedno istraživanje potaknulo je zabrinutost jer je pokazalo da su stariji korisnici kanabisa rjeđe uzimali terapiju u usporedbi s onima koji nisu koristili kanabis.

No podaci nisu jednoznačni. Drugo istraživanje objavljeno 2017. pokazalo je da intezivna konzumacija kanabisa nije vodila slabijem pridržavanju ART terapije, osim ako se u isto vrijeme konzumirao alkohol u velikim količinama (binge drinking). Još jedna studija iz 2005. pokazala je da HIV pacijenti pokazuju veću adherenciju ART-u ako koriste kanabis za mučninu, a slabiju ako ga uzimaju iz drugih razloga ili rekreativno.

U zaključku, odnos je vrlo složen i ovisi o brojnim faktorima, zbog čega je potrebno više istraživanja. Svejedno, HIV pacijenti trebaju imati na umu koliko je važno pridržavati se antivirusne terapije, jer o tome dugoročno ovisi i njihovo zdravlje.

Dodatne koristi upotrebe kanabisa kod HIV-a

Još uvijek ne znamo dovoljno o interakciji kanabisa, HIV simptoma i samog virusa, ali dostupna istraživanja upućuju na potencijalne koristi izvan onoga što je već rečeno. Neki primjeri:

Smanjena upotreba opioida

Medicinska marihuana se opetovano potvrđuje kao alternativa opioidnim analgeticima, i to sigurnija. Jedno istraživanje koje to potvrđuje objavljeno je u siječnju 2018. Utvrđeno je da HIV pacijenti s kroničnom boli, koji koriste kanabis, rjeđe uzimaju lijekove na bazi opioida, koji nose veći rizik ovisnosti i smrtonosnog predoziranja.

Povećana tjelesna aktivnost

Tjelesna aktivnost važna je i za zdrave i za one s kroničnim stanjima, pa sve što potiče redovitije i intenzivnije vježbanje treba istražiti. Studija iz 2023. proučavala je odnos između upotrebe psihoaktivnih tvari i tjelesne aktivnosti kod osoba s HIV-om, kroničnom boli ili depresijom. Utvrđeno je da korisnici kanabisa češće vježbaju intenzivnije od onih koji ga ne koriste, vjerojatno zato što kanabis ublažava bol. Tako, potičući aktivnost, kanabis može poboljšati zdravlje i dobrobit HIV bolesnika.

CBD: Neintoksirajuća legalna alternativa

Možda ste primijetili da se u navedenim istraživanjima posebno često proučava cannabidiol (CBD). To je ponajprije zbog ne-psihoaktivne prirode CBD-a. Prednost CBD-a u odnosu na THC ili cjelovite pripravke od kanabisa je i u tome što je sada legalan u mnogim državama. S obzirom na to, HIV pacijenti koji ne vole biti "stoned", ne žele imati problema sa zakonom ili imaju predrasude prema kanabisu, često koriste CBD, koji može biti dostupan u obliku gumenih bombona, ulja ili kreme.

CBD može pružiti blago ublažavanje boli, pomoći smanjiti mučninu i razinu upale u tijelu, ali izgleda da ne djeluje na sam HIV. Uz to treba imati na umu još dvije stvari. CBD je legalan, ne-psihoaktivan i nema ozbiljnih nuspojava, ali do sada nijedan lijek na bazi CBD-a nije odobren od strane FDA za HIV ili AIDS, a interakcije CBD pripravaka s ART lijekovima gotovo nisu proučavane.

Preporučujemo da osobe s HIV-om koje žele isprobati kanabidiol krenu s manjom dozom i postupno je povećavaju prema potrebi.

Predstojeća istraživanja

Tijekom ere zabrane, kanabis se uglavnom proučavao zbog navodne štetnosti i rizika za društvo, a tek posljednjih desetljeća naglasak prelazi na moguće terapijske svrhe. Trend istraživanja kanabisa kao lijeka se nastavlja i obuhvaća i HIV.

Jedno buduće istraživanje će pratiti kardiovaskularno zdravlje HIV pacijenata koji koriste kanabis. Kardiolozi će uspoređivati prisutnost THC-a i CBD-a u krvi i urinu s funkcijom i strukturom srca pacijenata korištenjem MRI tehnologije. Glavni fokus istraživanja bit će evaluacija upale kao čimbenika rizika za bolesti srca.

Druga studija koju provodi Sveučilište Floride pratit će 400 HIV-pozitivnih korisnika medicinske marihuane tijekom 5 godina kako bi se proučili učestalost i količina konzumacije te sastav kanabinoida u pripravcima. Rezultati će se usporediti s ishodima upravljanja simptomima, a istraživači se nadaju i boljem razumijevanju utjecaja kanabisa na razmišljanje, pamćenje i planiranje kod oboljelih od HIV-a.

U međuvremenu, istraživači s Fakulteta za farmaciju Sveučilišta Mississippi prihvatili su se proučavanja mogućih protuupalnih i analgetskih učinaka kanabisa kod HIV-inficiranih. Cilj im je identificirati pojedine kanabinoide koji mogu pružiti olakšanje bez rizika ovisnosti.

Zaključak

Na temelju trenutnih saznanja, kanabis je već duže vrijeme prepoznat kao obećavajući lijek koji može koristiti osobama koje žive s HIV-om. Potencijalne koristi nadilaze samo upravljanje simptomima poput upale, boli, lošeg apetita, sna, tjeskobe i depresije. Dostupni podaci upućuju na još više mogućnosti poboljšanja kvalitete života, smanjenja ovisnosti o potencijalno opasnim lijekovima pa čak i olakšavanja posljedica samog virusa.

Pacijenti u državama gdje je medicinska marihuana legalna i dostupna trebali bi je razmotriti kao opciju liječenja i razgovarati s liječnikom. Iako rizici postoje, uključujući one dugoročne, možemo se nadati da će daljnja istraživanja uskoro popuniti praznine i otkriti nam više o odnosu kanabisa i HIV-a.