Povijest autoflowering kanabisa

• 1. Cannabis ruderalis
• 2. Što budućnost nosi za autoflowering genetiku?
• 3. Zaključak

Priča koja se razvijala tisućama godina. Stvaranje Fast Buds' autoflowering kanabis strainova zahtijevalo je desetke tisuća sati rada naših stručnih uzgajivača, ali su imali malu pomoć od drevnih uzgajivača kanabisa koji su uzgajali, jeli i pretpostavlja se, pušili ovu biljku prije više od 10.000 godina. Uzgoj kanabisa započeo je u središnjoj Aziji, na području današnje Mongolije, prije otprilike 12.000 godina. Bila je to jedna od prvih biljaka koju su ljudi pripitomili. Praksa se proširila kroz Euroaziju i do 2000. godine pr. Kr., mogla se naći kod ljudi čak zapadno do Njemačke i istočno do Japana.

Čovjek vidi travu, čovjek ju pripitomi, čovjek puši travu, kraj. To je cijela priča prema brojnim izvorima, ali stvarnost nije tako jednostavna. Ljudi poboljšavaju usjeve koje uzgajaju selektivnim križanjem, a industrijska konoplja nije bila iznimka. Drevni su farmeri stvorili vrste za izradu odjeće i užadi, ali i druge za medicinsku, vjersku i rekreativnu uporabu. Negdje putem, vjerojatno u današnjoj Rusiji, te ljudski stvorene sorte pobjegle su sa svojih neolitičkih polja i počele rasti divlje. Ovaj novonastali divlji kanabis je ono što danas zovemo Cannabis Ruderalis, ili divlja konoplja u nekim dijelovima SAD-a. Ne možete od njega praviti vlakna, a pušenje cvjetova ostavlja vas s glavoboljom. Nekada smatran ništa više od korova, ova vrsta kanabisa ima jednu veliku prednost – cvate i raste tamo gdje pripitomljeni kanabis ne može.

1. Cannabis Ruderalis

Kada je Ruderalis pobjegao iz poljoprivrednog okruženja, ljudi su biljku već donijeli na sjever u Sibir, gdje je podnosila više od dvadeset sati dnevnog svjetla ljeti, i četiri ili manje zimi. Biljke koje su cvjetale prema svjetlu su ugibale, dok su se otporni mutanti, koji su mogli cvjetati prema vlastitom biološkom satu, širili svijetom. Početkom 20. stoljeća znanstvenici su kanabis podijelili na tri podvrste: Sativa, Indica i Ruderalis. Uzgajivači su se fokusirali na stvaranje boljih strainova Sative i Indice, dok su Ruderalis zanemarivali, pušili su ga samo očajni tinejdžeri.

Ipak, nekoliko naprednih uzgajivača pokušalo je ponovno pripitomiti Ruderalis 1970-ih godina, ali većina je odustala nakon što nisu uspjeli ukomponirati autoflowering genetiku i stvoriti stabilne, upotrebljive cvjetove. Međutim, iznimno zaintrigirani uzgajivač ipak je uspio – vlada Sjedinjenih Država. Do 2017. godine, Sveučilište Mississippi proizvodilo je sav kanabis za znanstvene svrhe u SAD-u. Sveučilište je čak uzgojilo prvi legalni medicinski kanabis za MMJ program američke savezne vlade, koji je započeo 1978., ali je poslužio samo 13 pacijenata. Za razliku od onoga što vjeruju iz filmova o travi, kanabis iz državnih laboratorija bio je (i još uvijek jest) šokantno niske kvalitete, s najviše oko 8% THC. Jedan od eksperimentalnih strainova iz tog laboratorija bio je vjerojatno autoflowering križanac meksičke Sative i ruskog Ruderalisa.

Kažemo 'vjerojatno' jer nema javno dostupnih dokumenata što je laboratorij uzgajao, osim uzoraka poslanih pacijentima – svi su bili loše kvalitete, uzgojeni od nepoznate Sative. Alternativno, križanac je možda došao s kanadskih sveučilišta u Ottawi. U svakom slučaju, ovaj nepoznati križanac zaboravljen je sve dok nije dospio u ruke uzgajivača pod imenom The Joint Doctor. On je napokon riješio zagonetku autofloweringa. Dobio je strain poznat samo kao "Mexican Rudy," koji je rano cvjetao i bio niska rasta. Odakle je ovaj strain došao je misterij, čak i za njega, ali pretpostavlja da ga je netko potajno iznio iz laboratorija Sveučilišta Mississippi.

S vremenom, The Joint Doctor uzgajao je Mexican Rudy i križao ga s Northern Lights #2, nadajući se kratkoj, brzo cvjetajućoj biljci dobrog THC udjela. Prva generacija zatim je kombinirana s legendarnom Indicom iz 1970-ih, William's Wonder. U toj drugoj generaciji otkrio je muške biljke koje su procvale odmah po nicanju. Koristeći te mutirane mužjake kao oprašivače, uzgojio je potpuno autoflowering potomke koji nisu narasli više od 30 cm. Taj novi križanac prozvao je 'Willy's Automatic', te nastavio s eksperimentiranjem. Do šeste generacije stvorio je ono što je nazvao "The Lowrider." Prvi komercijalno dostupan autoflowering kanabis strain.

Kanabis zajednica nije znala kako prihvatiti Lowrider. Prinos mu je bio skroman, sadržaj THC-a prosječan, a okus mu je trebao doradu. Iskusni uzgajivači doživljavali su ga kao zanimljivost, ništa što bi sami uzgajali. No, drugi su vidjeli potencijal. Jaka, autoflowering biljka bila bi idealna za diskretni uzgoj kod kuće, a s daljnjim križanjem, tko zna što budućnost nosi.

Nekoliko utjecajnih uzgajivača, poput Donnyja Danka iz High Timesa, podržalo je Lowrider. Po njegovom mišljenju, nova sorta kanabisa je savršena za određenu vrstu uzgajivača. Možda Lowrider nije za svakoga, ali autoflowering kanabis tu ne završava. Danko je bio prvi promotor autofloweringa, promovirao je Lowrydera i njegove rođake na svom podcastu i u časopisu.

The Joint Doctor nastavio je uzgajati nove strainove, a drugi, poput Fast Budsa, započeli su vlastite eksperimente. Autoflowering kanabis je na tržištu tek manje od desetljeća, a uzgajivači su već nadmašili ograničenja Lowridera. Moderni strainovi poput Tangie Auto mogu doseći visinu od 150 cm. Čak i kad ostaju niski, strainovi poput Blue Dream'Matic izgledaju više kao grm nego stablo, a nose mnoštvo cvjetova na svojim malim granama. THC više nije problem, a strainovi poput Gorilla Glue dosežu i 24%. Kad je riječ o okusu, moderni autofloweri jednako su duboki i složeni kao i njihovi fotoperiodni srodnici. Fast Buds' Pineapple Express sadrži sav voćni okus originala u čvrstoj biljci visokoj 140 cm.

2. Što budućnost nosi za autoflowering genetiku?

Jasno rečeno – mogućnosti su beskonačne. Autoflowering kanabis strainovi zaista su na samoj granici inovacija, a već pomiču granice onoga što smo mislili da je moguće za genetiku kanabisa. Uz trenutni veliki uzlet u zadnje četiri godine, tko zna gdje ćemo biti za još četiri godine.

Sada već vidimo autoflowering verzije gotovo svih najboljih fotoperiodnih strainova na tržištu. 2016. godine Fast Buds je lansirao svoju automatsku Gorilla Glue koja je postigla ogroman tržišni uspjeh. Brzo je postao najprodavaniji autoflowering strain svih vremena, prestigavši sve prethodne rekorde. I nije jedini autoflowering strain koji danas prelazi 25% THC-a. Više strainova prešlo je tu razinu u prošloj godini, a s usponom moćnog CBD-a, pojavljuju se i strainovi s odličnim balansom THC-a i CBD-a.

Nekada na zadnjem mjestu, danas automatske sorte brzo osvajaju vrh po tržišnom udjelu, što zapravo nije iznenađenje. S mogućnošću uzgoja u mnogo širom rasponu klimatskih uvjeta, u kraćim periodima i na većim nadmorskim visinama od fotoperiodnih srodnika, jedino čudo je što se ova smjena na tržištu nije dogodila ranije. Osim toga, pokazuju prirodno višu otpornost na štetnike i bolesti te su manje skloni plijesni u sustavu korijena i u cvjetovima.

Ali, postoje li negativne strane uzgoja autoflowera u odnosu na fotoperiodne biljke?

Postoje, kao i kod svega u životu, uvijek ima kompromisa. Ako želite uzgojiti samo nekoliko iznimno velikih biljaka (možda zbog lokalnih zakona), autosorte možda nisu najbolja opcija. No, ako želite maksimizirati rezultate u najkraćem vremenskom roku, nema boljeg rješenja od autoflowering kanabis genetike!

3. Zaključak

Trebale su tisuće godina da ljudi ovladaju autoflowering genetikom u svoju svrhu, a za manje od desetljeća Fast Buds je uzgojio zapanjujući broj strainova za izbor. Ako smo to mogli u prvom desetljeću, što nas tek čeka u sljedećem? Imamo nekoliko ideja, zato nastavite pratiti Fast Buds i u međuvremenu uživajte u bržem uzgoju!